11.2.11

TT kao logicka neminovnost

(TT je akronim od (t)ranziciona (t)ajkunizacija)

Dodje neko izgleda vreme nekim drustvima na ovoj kugli svemira, kada drzavna ili drustvena svojina treba da se preobrati u privatnu - KAO tako je bolje za sve (ih!). A kada dodje to vreme, logicno je da se zapitamo - a KO ce da nam pomogne u tome da nam bude bolje, da pokupuje sve te firmice i firmetine koje su ustvari bile nicije, odnosno svacije - pa dakle i nase!?

Onda se pojavi "drzava" kao Merlin carobnjak, u obliku tekuce kompromisne koalicije, kao titular celog drustva i sve, jelte, zive materije u njemu, pa krene prica o nacinima privatizacije, te ovi te oni, a koji god da se izabere, svakome se moze postaviti ISTO pitanje: KO ce to da kupuje nase znojavo blago u obliku "sredstava za oproizvodnju", gradjeno i sticano godinama?

Prost odgovor se sam namece: onaj ko ima pare, a pare su ono sto nam je iznenada postalo najvaznije od svega, mnogo vaznije od onoga sto je nekada, i sve eto do sada bilo, najvaznije - MORALA! Moral je inace vrednosna kategorija medju svesnim bicima, kada ista dostignu stepen razvoja u kome vecina namece misljenje manjini sta je dobro a sta nije, pa je svako prinudjen da vise postuje drugoga od sebe, jer misliti o sebi da si vredniji od svih drugih je u najmanju ruku - glupo; dakle moral je logicka kategorija koju namece stepen razvoja zdravog razuma "kao takav".

Onaj komplikovaniji odgovor koji sledi iza tog prostog je - pare ima ili onaj ko nije nas, elem stranac (tudjin!), ili onaj domaci koji je pare stekao na nacin za koji lepo vaspitanom nije uljudno da pita, jer ce dobiti uvek isti odgovor - lopovlukom!

Da, pare ipak mogu da se i pozajme od postenih ustanova koje bi u sustini samo zato i trebalo sluze, ali ne lezi vraze, iste pocele da traze i neke materijalne garancije da ce pozajmljeno biti vraceno (razumljivo obzirom s'kim imaju posla), pa se eto njihovom krivicom vracamo na pocetak pitanja: odakle nekom ta nuzna "materijalna garancija", jel' on tudjin ili lopov?

Time nuzno dolazimo da krajnjeg odgovora na pitanje s'pocetka: sva ona nasa radom oplemenjena "sredstva za proizvodnju" ce da kupi ili tudjin ili nas lopov domesticus, pa cemo po tom pitanju biti ili tudje vlasnistvo ili vlasnistvo nasih lopova (po definiciji nedorasle jedinke kojima je sebicnost najveca vrlina do koje su dobacili).

Najgore u svemu je cinjenica da o tome ne odlucuju oni koji su sticali "sredstva za proizvodnju", vec tamo neka tenderska pravila, koja oni bez morala naravno smatraju utakmicom izazova u nadmetanju ko ce uspesnije da ih zaobidje, preskoci, nadmudri... A to im nece biti nimalo tesko jer su "pravila" i smisljana radi te namene preskakanja i zaobilazenja...

Pa onda - ima li boljeg nacina od ovoga, koga smo sada svi spoznali kao najloseg od svih losih? Mislim da je bilo, ne da ima, jer je bilo pa proslo vreme smisljanja pravila ... a u to vreme smisljanja - taman posla da smo se ugledali na nekoga: ne, mi cemo po nasem, jer - kako drugacije da dokazemo da smo specificni, pa dakle i najpametniji?

Ajde ti kazi, kad si toliko pametan... ;)

Prosto je: odluku o DELU stecenog, ukljucujuci u to i nasledjeno od nekoga ko je takodje ranije sticao a nije stigao da u sticanom uziva (pokoj mu dusi), kao mi sada koji smo doziveli taj davno zeljeni trenutak - treba da ima SVAKO! Zar je tesko prostom algebrom (ne matematikom, ona je suvise komplikovana) sracunati koliko bi kome moglo da pripadne racunato U DELOVIMA onoga sto se otudjuje, onoga stecenog? U to ne treba mesati trenutno tekucu vrednost predmeta problema, firmice ili firmetine, o tome cemo kasnije, kada za to dodje vreme. Saberite godine radnog staza SVIH do sada koji su sticali tu firmu koja bi da menja vlasnika, i dobicete ono sa cim treba podeliti sadasnju vrednost firme - ALI na SVIMA dostupnom trzistu, na berzi!

Ako se sudbinom vremena ne nadje naslednik nekoga ko je ranije sticao - e TEK u tom slucaju uskace drzava kao naslednik po nuzdi (neko mora), pa time tekuci na vlasti raspolazu onim sto se SAMO ZA TO dobije na berzi, a NE SVIME i ODJEDNOM...

Ali, ne lezi vraze, opet se postavlja ono pitanje s'pocetku - KO ce da kupuje akcije na berzi? Odgovor je sada makar malo drugaciji: "to" na berzi mogu da kupuju sada SVI, koliko ko ima i moze, do duse. To bi donekle ispravilo jednu drugu veliku nepravdu: neko je radio u firmi koja se dobro kotirala a neko u losoj - a nijedan svojom zaslugom ili krivicom! Time se omogucava promena manje vrednih akcija za one vrednije, ublazava se ona moguca nepravda s'pocetka sudbine.

Pa jesmo li onda onom algebarskom mukom sabiranja uspeli nekako da pobegnemo od poceka? Lici da nismo mnogo, ali smo zato usput dobili nesto sto se zove transparentnost, a neki to jos zovu i "na silu postenje" ... jer je doslo vreme kada se na postenje tera silom i prisilom, kada to vise nije licna kategorija koja dolazi iznutra od svakoga.

I jos smo nesto dobili: bar inicijalnu nemogucnost da velika riba ODJEDNOM proguta ceo plen, mora da ga ipak zvace na sitno, zalogaj po zalogaj, akciju po akciju ... jeste sporo a nama se zuri u bolje sutra, ali i pravda je dostizna ali spora, pa kad ona moe tako natenane, sto i mi tako ne bi isto sa tim "bolje sutra"? ... a kada se tako stice tudje za tudje pare (od banke dobijene u najpostenijem slucaju, jer je stednja prevazidjena kategorija), onda se cuveni "manevarski prostor" za dogovore iza debelo tapaciranih vrata cija je uvek tema provizija/reket - suzava na milimetre a ne kilometre!

E, to je ustvari pravi razlog opredeljenja tekuce politicke "elite" za tu ubrzanu tranziciju, jer nam se kao jaaako zurilo da sto pre stignemo do onih blagodeti libelarnog kapitalizma, onog koga neki zovu i divljim, kaubojskim, dakle konjskim, razuzdano bahatim zdrepcem...

Koji sad' razlog, ajde kazi... pa to... tapacirung...

NAPOMENA: gornjim varijantnim promisljanjem ipak bi se samo ublazio TT fenomen, koji time postaje tranziciona neminovnost!

.






Oznake: , ,